Charles-Marie Widor, IV. orguljska simfonija, analiza

završni rad

• Autor: Marko Đurakić
• Mentor: Mario Penzar (mentor)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Muzička akademija; Zagreb
• Datum i država obrane: 2012-06-29, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: UMJETNIČKO PODRUČJE; Glazbena umjetnost

Sažetak

Ovim radom htio sam prikazati susret tradicionalnog i modernog u Widorovoj orguljskoj glazbi s posebnim osvrtom na IV. simfoniju za orgulje. Simfonija kao vrlo jak predstavnik europske glazbene tradicije u Francuskoj se nije udomaćila na isti način kao u ostalim zemljama srednje Europe (Njemačka, Austrija...). Razvoj simfonije koji potječe iz Njemačke stavlja orkestar u središte dok u Francuskoj orgulje preuzimaju to mjesto. Tako je dirigent ujedno i sam postao glavnim sviračem. U ovoj simfoniji Widor za podlogu sviju šest stavaka uzima tradicionalne glazbene oblike (sonatni oblik, fugu, rondo s dvije teme, trodijelni scherzo, trodijelnu pjesmu i rodno) ali ih ipak tretira puno slobodnije, na sebi svojstven način. Harmonijski jezik mu se ne razlikuje puno od njegovih suvremenika, no iskorak koji je učinio spojem oblika, kompozicijske tehnike i harmonije, rezultirao je nastajanjem nove glazbene vrste "orguljske simfonije".

• Ključne riječi: Charles-Maria Widor; orguljska simfonija; orgulje; analiza; francuska glazba za orgulje
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:116:710202
• Studijski program: Naziv: Orgulje; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: preddiplomski; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a prvostupnik/prvostupnica (bacccalaureus/baccalaurea)muzike (univ. bacc. mus.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2016-09-07 10:36:52