Kulturološke prilike, odnosno poetička misao manirističko-baroknog stilskog kompleksa u kojima je nastajao umjetntički materijal zbirke "Amorosi concetti" (libro terzo, opus 7), točnije pjesnička riječ samobitno te potom sjedinjena s glazbenim sastojcima u vokalni oblik, upravo su bile naklonjene takovrsnoj stvaralačkoj djelatnosti. Pjesnički tekstovi koje je Cecchini odabrao za predloške svojim monodijskim skladbama ne čine vrhunac tadašnjeg lirskog stvaralaštva. Oni, međutim, sasvim dobro odražavaju prosječan puls uglavnom nepoznatih stihotvoraca jedne masovne manirističke končetisičke produkcije ne osobite umjetničke vrijednosti. Nakon razloženog odnosa teksta i glazbe u ovom opusu može se zaključiti da posve pripada vremenu baroknih novosti u glazbi; premda prilično suzdržan glede izražajnih sredstava, Cecchini zapravo prati stupanj lirske izražajnosti tekstova koje je odabrao.