Umjetnost pjevanja sastoji se od sljedećih komponenata: tehničkih sposobnosti i sposobnosti interpretacije. Sposobnost interpretacije je urođeni dar, način na koji osoba osjeća i komunicira s publikom. Međutim, sama interpretacija bez dobre tehničke podloge ne može činiti kompletnog pjevača. Tehnika pjevanja usvaja se s vremenom i automatizira, ali za razliku od glazbenih instrumenata glas je apstraktan pojam i zbog toga podučavanje tehnike pjevanja nadasve je prilično zahtjevno područje. Svaki profesor pjevanja mora razviti neki svoj individualni pristup. Važno je da profesor pjevanja svojim mentalnim slikama, vokalnim i tjelesnim vježbama omogući učeniku lakše savladavati pojmove kao što je osjećaj appoggia, impostacija glasa i sl. Metodički pristup treba se svakom učeniku individualno prilagoditi. Učenje pjevanja, kao i njegovo podučavanje, je kontinuirani i bezgranični proces koji predstavlja neiscrpan izvor za uzbudljiva otkrića.