Analiza ciklusa 24 preludija i fuga op. 87 Dmitrija Šostakoviča

diplomski rad

• Autor: Valerija Vranješ
• Mentor: Ante Knešaurek (mentor)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Muzička akademija; (I. odsjek za kompoziciju i teoriju glazbe); Zagreb
• Datum i država obrane: 2015-09-19, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: UMJETNIČKO PODRUČJE; Glazbena umjetnost; Kompozicija

Sažetak

Ciklus 24 Preludija i fuge op. 87 Dmitrija Šostakoviča predstavlja vrhunsko izdanje polifone glazbe 20. stoljeća s osloncem na glazbu Johanna Sebastina Bacha. Djelo je nastalo u tajnosti, 50 – ih godina prošlog stoljeća, u vremenu izrazite umjetničke blokade koja je vladala unutar Sovjetskog Saveza.
Tonaliteti su u ciklusu raspoređeni po kvintnom krugu uzlazno pri čemu za svakim durskim tonalitetom slijedi njegov paralelni mol. Na tonalitetnom planu Šostakovič ne napušta tradiciju dura i mola, ali se uz njih služi i suvremenim (slobodnijim) harmonijskim sredstvima. Građa preludija varira između onih homofonog i plesnog karaktera te uvertire ili klavirske etide. Formalni plan fuge blizak je tradicionalnim uzorima gdje se jasno mogu raspoznati prva, druga i treća provedba, a koriste se i razne tehnike razvoja tematskog materijala kao što su inverzija, kanonske imitacije, augmentacija, diminucija i sl. Također, između preludija i fuga često je prisutna međusobna povezanost koja se najviše očituje u motivskoj i harmonijskoj sličnosti.

Sažetak (bugarski)

Cycle of 24 Preludes and Fugues op. 87 by Dmitri Shostakovich represents a special edition of polyphonic music of the 20th century with a base in Johann Sebastian Bachs music. The piece was written in secret, during the middle of the last century, in a time of an intense artistic blocade which was taking its place in a Soviet Union.
Tonalities are arranged by upper fifth circle where every major tonality is followed by his minor pair. Shostakovichs musical language is still based in tradition of major and minor tonalities, but he is also using newer, more modern harmonic resources. The construction of Preludes varies between a homophonic and dance charachter, overture or piano etude. The formal plan of the Fugue is closer to the tradition because parts can be easily recognized (first, second and third part). There is also a use of different development polyphonic tehniques such as inversion, canonic imitation, augmentation, diminution etc. Preludes and Fugues are connected by similar motives and harmony.

• Ključne riječi: analize; Šostakovič; preludiji; klavirska glazba
• Ključne riječi (engleski): analysis; Preludes; piano music
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:116:885047
• Studijski program: Naziv: Teorija glazbe; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: diplomski; Akademski / stručni naziv: magistar/magistrica teorije glazbe (mag. mus.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Pristup korisnicima matične ustanove
• Datum i vrijeme pohrane: 2015-11-13 13:46:11