Uz pretpostavku da se glazbom prenosi značenje emocionalne prirode, u radu sam nastojala navesti načine i sredstva kojima su skladatelji u tu svrhu služili od renesanse do romantizma s idejom programne glazbe. Starogrčka je retorika poslužila kao izvorište figura koje su u baroku prenesene i obilno korištene u glazbi. Neovisno o smjeni stilskih razdoblja, alikvotni niz i značajke tonova ljestvice povezane s njim imaju velik utjecaj na naše shvaćanje značenja u glazbi. Prisutnost, učinkovitost i stilsku uvjetovanost glazbenih sredstava kojima se prenosi značenje ispitala sam na prvom stavku Sonate u h molu za flautu i obligatni čembalo (BWV 1030) Johanna Sebastiana Bacha, prvom stavku Koncerta za flautu i orkestar u D duru (KV 314) Wolfganga Amadeusa Mozarta i Intermezzu op. 117, br. 2 Johannesa Brahmsa.