| Sažetak | Iako je Hrvatska kao predstavnica Jugoslavije prvi puta na Euroviziji nastupala 1963. godine,
potom kao samostalna država 1993. godine, radovi o Dori, hrvatskom izboru za Pjesmu
Eurovizije i njenim predstavnicima su relativno rijetki. Ovaj rad usmjerava akademski fokus
prema Dori kao neistraženom fenomenu koji je činio važan dio Zabavnog programa Hrvatske
radiotelevizije i hrvatskog predstavljanja na eurovizijskoj pozornici. Tako ovaj rad, osim što
polazi od mnogobrojne literature, prije svega stranih autora, o Euroviziji i njenim dimenzijama, u
velikoj mjeri počiva i na dva tipa analize analizi samih izvedbi/reprezentacija odabranih
pjesama (glazbe, stihova, scenske izvedbe, vizualne reprezentacije u glazbenim brojevima) i
analizi diskursa koji ih okružuje. U nedostatku literature o Dori mnogobrojni su podaci prikupljeni
u intervjuima s istaknutim sudionicima natjecanja koji su mi ukazali na unutarnju politiku
odlučivanja, ideje koje stoje iza samog natjecanja, organizacijske procese i intenzivni rad koji se,
mimo medija i službenog diskursa, zbiva između finalne večeri Dore i početka eurovizijskog
natjecanja. Ovo istraživanje i analiza triju izabranih pjesama Vukovi umiru sami, Moja štikla i
Mižerja nude tek parcijalni uvid u iznimno kompleksnu temu, a namjera mu je potaknuti
istraživanja koja će Dori kao festivalu i glazbi koja se na njoj izvodila pristupiti iz nekih drugih
perspektiva. |
| Sažetak (engleski) | Even though Croatia performed at the Eurovision Song Contest as Yugoslavia's representative in
1963, and afterwards in 1993 as an independent state, scientific work about Dora, Croatia's
preliminary Eurovision song contest, as well its representatives, is relatively rare. This work directs
academic focus towards Dora as an unresearched phenomenon, which seemed as an important
part of the entertainment programme of the Croatian Radiotelevision, as well as the representation
of Croatia on Eurovision's stage. This work, apart from being based on a wide range of literature,
primarily by foreign authors, dealing with Eurovision and its dimensions, largely rests on two
types of analysis – the analysis of the performances/representations of chosen songs (music,
lyrics, stage performance, visual representation in music video and recordings of live
performances) and analysis of the discourse that surrounds them. In the absence of literature
about Dora, a large quantity of data comes from interviews with prominent participants of the
contest who shared information about the internal politics of decision making, the ideas behind
the contest itself, the organisational processes and intensive work happening between the final
evening of Dora and the beginning of the Eurovision Song Contest, not influenced by media and
official discourse. This research and analysis of three chosen songs, Vukovi umiru sami (Wolves
Die Alone), Moja štikla (My Stiletto) and Mižerja (Hard Times), offers only partial insight into this
extremely complex subject, and is intended to encourage research which will offer new
perspectives on Dora as a festival and its music. |
