Artikulacija u Mozartovim i Beethovenovim sonatama za klavir i violinu

završni specijalistički

• Autor: Dora Kamber
• Mentor: Vjera Katalinić (mentor)
• Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: Sveučilište u Zagrebu; Muzička akademija; (VI. odsjek za gudačke instrumente i gitaru); Zagreb
• Datum i država obrane: 2017, Hrvatska
• Znanstveno / umjetničko područje, polje i grana: UMJETNIČKO PODRUČJE; Glazbena umjetnost; Reprodukcija glazbe (dirigiranje, pjevanje, sviranje)

Sažetak

Ovaj je poslijediplomski specijalistički rad naslovljen Artikulacija u Mozartovim i Beethovenovim sonatama za klavir i violinu podijeljen u četiri veće cjeline. Prva se cjelina, naslovljena Artikulacija, osvrće na mijenjanje značenja i notiranja artikulacije kroz povijest. Osvrće se i na zvučnu sliku razdoblja klasicizma, odnosno obrazlaže se koje su bile tehničke performance glazbala i gudala onoga doba i zašto je to usko povezano s izvođenjem artikulacije. Druga cjelina, Staccato, posvećena je istraživanju određenog tipa artikulacije, odnosno staccatu. Premda su 1954. godine rezultati muzikološkog istraživanja doveli do zaključka da je Mozart koristio dva znaka za označavanje staccata i u skladu s tim uvrstili i klin i točkicu u Neue Mozart Ausgabe, daljnja su istraživanja pokazala da je takav zaključak pogrešan.Pomoću raznih povijesnih izvora, kao što su priručnici onoga doba, rukopisi skladatelja i prva izdanja, u radu se pokušava dokazati da Mozart i Beethoven nisu namjerno koristili dva znaka za označavanje staccata. U trećoj cjelini, Artikulacija u sonatama, usporedna analiza pojedinih stavaka sonata oba skladatelja pokazuje da su se koristili artikulacijom kako bi postigli jasnoću strukture djela i da su pomoću artikulacije dolazili do kontrasta, kako pojedinih stavaka, tako i manjih cjelina unutar stavka. U četvrtoj cjelini, Interpretacija, rad se bavi važnošću određivanja karaktera pojedinog djela te pomoću pisama pokušava dočarati Mozartov i Beethovenov stav spram izvođenja. Kao glavni izvori definiranja tadašnje interpretacije poslužili su Türkova Klavierschule i Czernyevi osvrti na izvođenje Beethovenovih djela.

Sažetak (engleski)

This postgraduate specialist research paper entitled Articulation in Mozart's and Beethoven's Piano and Violin Sonatas is divided into four larger parts. In the first part, called Articulation, I described how the meaning and notation of articulation have changed in the course of history. I also elaborated on the sound image of the Classical period, i.e., explained technical performance of instruments and bows at the time, and why it was so closely linked with the performing of articulation. I dedicated the second part, entitled, Staccato, to the study of a certain type of articulation – staccato. Although a musicological research of 1954 concluded that Mozart used two signs to mark staccato, and thus included both dots and wedges into the Neue Mozart Ausgabe, further studies showed it to be a wrong conclusion after all. Using different historical sources - such as manuals at the time, the composers’ manuscripts and first editions - I tried to prove that Mozart and Beethoven did not intentionally use two signs to mark staccato. In the third part, entitled Articulation in Sonatas, comparative analysis of certain movements in sonatas of the aforementioned composers shows how they employed articulation to achieve structural clarity of a piece, and how they used articulation to create contrast between certain movements, as well as between smaller sections within a movement. In the fourth part, called Interpretation, I explained the importance of determining character of particular works, and tried to conjure up Mozart’s and Beethoven’s attitudes toward performance on the basis of their letters. My main sources for defining interpretations at the time were Türk's Klavierschule and Czerny's reviews of the interpretation of Beethoven's works.

• Ključne riječi: Ludwig van Beethoven; Wolfgang Amadeus Mozart; sonate za violinu i klavir; artikulacija; interpretacija
• Jezik: hrvatski
• URN:NBN: urn:nbn:hr:116:661901
• Studijski program: Naziv: Inelektualno vlasništvo; Vrsta studija: sveučilišni; Stupanj studija: poslijediplomski specijalistički; Akademski / stručni naziv: sveučilišni/a specijalist/specijalistica intelektualnog vlasništva (univ. spec. intel. prop.)
• Vrsta resursa: Tekst
• Način izrade datoteke: Izvorno digitalna
• Prava pristupa: Otvoreni pristup
• Datum i vrijeme pohrane: 2018-10-30 17:02:06