| Sažetak | Presque Rien No.1 je skladba francuskog skladatelja Luca Ferrarija. Djelo je nastalo montažom audio snimki napravljenih tijekom umjetnikova boravka u Veloj Luci, na otoku Korčuli, 1968. godine kada je autor prvi put došao u ovo mjesto u sklopu Međunarodnog susreta likovnih umjetnika. Presque Rien No.1 montaža je zvukova, koje Ferrari naziva zvučnim objektima, a koji su prikupljeni mikrofonom postavljenim na prozor sobe u kojoj je boravio tijekom posjeta. Luc Ferrari snimao je nekoliko dana, u razdoblju od tri do šest sati ujutro. Ideja za stvaranje ovog djela nastala je u ranim jutarnjim satima, kada bi se Ferrari budio i osluškivao tišinu i zvukove koji su označavali buđenje mjesta. Njegov cilj tijekom prikupljanja zvučnog materijala bio je usmjeriti se na zvukove koji se ponavljaju iz dana u dan te time zabilježiti ono što kasniji glazbeni teoretičari nazivaju glazbenom fotografijom. Ovo djelo označava Ferrarijevo odvajanje od ideja konkretne glazbe (i njezinog glavnog predstavnika, Pierrea Schaeffera), glazbenog pravca koji se pojavljuje u 20. stoljeću, a koji počiva na snimanju ,,konkretne“, postojeće zvučne građe, kojom se onda manipulira u studiju. Ono što ovo djelo odvaja od dotadašnje konkretne glazbe je umjetnikov stav kako se prikupljeni zvučni objekti ne bi trebali ni na koji način mijenjati i obrađivati, osim što ih se može montirati kako bi se mogla napraviti kompozicija. Ovakvi stavovi postavljaju temelj za ekologiju zvuka, odnosno pristup zvučnom okolišu, koji naglašava prostorno gledište i autonomnost zvučnog okoliša. Razvoj glazbe u 20. stoljeću, pa tako i unutar pravca konkretne glazbe, zahtijeva razvoj novog oblika notacije, a također je povezan i s razvojem moderne tehnologije koja proširuje dotadašnje skladateljske mogućnosti. S obzirom na činjenicu da notacija mijenja svoju funkciju te više nije ključan faktor u pohranjivanju djela, već služi za lakše praćenje snimljenog materijala, mijenja se i njezin izgled. Skladatelji izostavljaju notno crtovlje i glazbu bilježe pomoću linija s popisom i vremenima pojavljivanja zvukova na traci. Rad obuhvaća analizu djela Presque Rien No.1, uz kratak povijesni pregled razvoja pravca konkretne glazbe, Ferrarijevu biografiju te informacije o samoj kompoziciji i kontekstu njezinog nastanka. Analiziran je izgled partiture te ostale karakteristike djela. |
| Sažetak (engleski) | Presque Rien No.1 is a composition made by the French composer Luc Ferrari. This work was created editing recordings made during the artist’s stay in Vela Luka, Korčula, in 1968 when the composer first arrived there, as a participant of the first International Artists Meeting. Presque Rien No. 1 is a composition of edited sounds, which Ferrari calls sound objects, that were collected with a microphone placed on the window of the room he was staying in, at the time of his visit. Luc Ferrari recorded for several days, in the morning hours between 3 and 6. The idea for creating this work came from observing and listening to the silence and consequently the sounds of the village awakening. His objective during filming was to focus on repeating day-to-day sounds, which enabled him to create something that music theorists will later on call a musical photograph. This piece marks Ferrari’s separation from the ideas of concrete music (and its representative Pierre Schaeffer), a musical style created in the 20th century that consists of recording ‘concrete’, existing sound structure that is later manipulated in the studio. What divides this from concrete music is the artist’s opinion that the collected sound objects should not be altered in any way, besides editing them in a composition. This viewpoint later set a foundation for the so-called sound ecology, a concept that emphasizes a spatial approach and the autonomy of the sound environment. The development of 20th century music, including concrete music, encompasses the development of a new notation form, and is also connected with the evolution of modern technology that expands composing possibilities. By changing the notation function, as a way of ‘conserving’ a piece to something that aids us with its listening, the notation form also changes. Composers note music using lines and time labels marking sounds on the recording. This work constitutes the analysis of Presque Rien No.1, with a short review of the historical evolution of concrete music, a biography of Luc Ferrari and information about the composition and the context of its creation. The notation and other musical characteristics are analyzed. |
