Vladimir Bersa, nekada cijenjen i češće izvođen hrvatski skladatelj, poznat prvenstveno po svojim opernim djelima, odavneo je već potpuno zaboravljen, kako sa praktične, izvodilačke strane, tako i u teoretskom, muzikološkom smislu. Godine njegova života (1864-1927), a u prvom redu njegova skladateljska ostvarenja, smještaju ga u oveći krug Zajčevih suvremenika i sljedbenika, koje je i čija je djela većinom zadesila ista Bersina sudbina. Svrha ovog rada je da se prvenstveno osvijetli i pokuša vrednovati Bersina solo-popijevka, analizom koje se može ukazati na karakteristike i profil skladatelja.