Ime muzičara Svetislava Stančića (1895-1970) dobro je poznato javnosti. Naći ga je u gotovo svakom priručniku povijesi glazbe u Hrvatskoj, ali najčešće vezano uz njegov pedagoški (tzv. Stančićeva škola) ili skladateljski rad (njegov Simfonijski scherzo izveden je na Simfonijskom koncertu mladih hrvatskih skladatleja 5. veljače 1916.). Iako je više od desetljeća vrlo uspješno nastupao kao naš vodeći koncertni pijanista, gajeći repertoar zasnovan prije na kvaliteti kompozicija nego na njihovom virtuoznom efektu, te upoznavajući publiku sa skladbama domaćih autora, ne postoji još niti jedna kompletna studija njegove reproduktivno-pijanističke djelatnosti, stoga je ova radnja posvećena upravo tom problemu.