Svrha ovog rada je upoznati dio Lisztovog života posvećenog pedagoškom radu u Budimpešti te ustanoviti važnost utjecaja njegovog rada na današnju mađarsku pijanističku školu. Franz Liszt (1811.-1886.), skladatelj, pijanist, dirigent, pedagog i glazbeni pisac, nadasve sveobuhvatna glazbena ličnost, rođen Mađar, odgajan u Beču i Parizu, jedan je od najkontroverznijih umjetnika što ih je povijest glazbe poznavala. Kao pedagog koristeći se novim i inovativnim metodama rada, svoje je vrhunsko poznavanje klavirske tehnike uspješno prenosio na mlađe naraštaje. Etudes d’exécution transcendante (Transcendentne etide) originalan je naziv ciklusa koji se sastoji od 12 klavirskih etida koje predstavljaju proces Lisztovog tehničkog rada. Njihov nastanak razvijao se postpuno kroz 26 godina Lisztovog stvaralaštva te je na njima radio nekoliko preinaka. Stvaranje transcedentnih etida počelo je 1826. godine kao skup tehničkih vježbi koje je Liszt nazvao “Etida kroz dvanaest vježbi”, kasnije Liszt dorađuje i obrađuje materijal te 1837. godine izdaje novo djelo pod nazivom “12 velikih etida”.