Renesansna Dubrovačka Republika bila je razvijena kulturno-političko patricijska država koja je stabilnom politikom očuvala svoju neovisnost i samostalnost tijekom 16. stoljeća te pružila plodno tlo za razvoj umjetnosti. Uz glazbu, koja je imala cijeli sustav mreže glazbenika koji su djelovali u Gradu, razvijala se i književnost. Upravo dodiri tih dviju umjetničkih grana predmet su ovoga rada. Proučavanjem svjetovnih dramskih tekstova pisaca renesansnog Dubrovnika, pokušalo se, premda primarnog glazbenog materijala nema, pružiti mogući prikaz izvedbe i organizacije glazbe prema glazbenim referencama koje pronalazimo u tim dramskim djelima. Za ovaj rad obrađena su svjetovna dramska djela Džore Držića, Mavra Vetranovića, Nikole Nalješkovića, Marina Držića i Antuna Sasina.