Svaki narod ima svog pokretača. Za nas je to u glazbi bio Franjo Ks. Kuhač, jedan od najvažnijih, najinteresantnijih i najsvestranijih ličnosti hrvatske glazbene kulture u drugoj polovici 19. st. i na početku 20.st. Etnomuzikologija, komparativna muzikologija, glazbena kritika, glazbena didaktika, historiografija, leksikografija i kompozicija, bile su samo neke od područja njegovog interesa. Rođen je u Osijeku 20. studenog 1834. godine. Podrijetlom je iz osječke njemačke obitelji Koch. Školovao se u rodnom gradu, u Donjem Miholjcu, Pešti, Leipzigu, Weimaru i u Beču. Peštanski je konzervatorij završio 1854. godine, a glazbu je učio i u Leipzigu dvije godine kasnije. Uz izrazito male prihode uspio je proizvesti remek djela od kojih još i današnje generacije imaju koristi. Od golemog Kuhačeva opusa, djela koja su zasigurno imala najviše utjecaja na razvoj naše muzičke teorije i prakse su: Katekizam glazbe (1875), Južno-slovjenske narodne popievke (1878-1881) i Ilirski glazbenici (1893). Umro je 1911. u Zagrebu. Ostao je zapamćen kao velikan hrvatske glazbe čije ime danas s ponosom nose škole, društva, ulice i nagrade.