Hrvatska narodna glazbena umjetnost izrasla iz hrvatskog naroda, na svom razvojnom putu neprekidno je bila izložena utjecaju moćnih susjeda (Mađara, Mletaka, Osmanlija, Austrougarske), čija je vjekovna težnja bila nametanje vlasti te time i zatiranje nacionalne svijesti u Hrvata. Politička previranja u Europi neminovno su se odražavala i na život u Hrvatskoj koja je bila okrenuta egzistencijalizmu, a manje kulturnom razvoju. Takva politička stvarnost nije omogućavala veći kulturni napredak, ipak i u tako teškim prilikama duh naroda nije posustao, pučko stvaralaštvo oduvijek je jačalo hrvatsko nacionalno biće, kulturno blago se prenosilo s koljena na koljeno čime je sačuvan hrvatski nacionalni i kulturni identitet. Od doba Ilirizma sve više jača nacionalna svijest, a skladatelji sve više posežu u škrinju narodnog glazbenog blaga, nadahnjujući se njime i kako o nadahnuću kaže Ljudevit Gaj: »Neka se crpe iz naroda... «