U novije vrijeme pojam mase nije čestim predmetom muzikoloških rasprava. Ukoliko se i postavlja pitanje odnosa mase i glazbe, utoliko se javlja, gotovo iracionalna, bojazan od prevladavanja masovne kulture. Ovaj se rad bavi upravo tim nedovoljno problematiziranim pitanjem odnosa glazbe i mase, polazeći pritom od radova Eliasa Canettija, Theodora W. Adorna i Friedricha A. Kittlera, trojice autora koji su ovoj temi pristupili s potpuno različitih stajališta. Trima studijama slučaja analiziraju se autori te njihove teorije i shvaćanja mase, pojedinca koji u njoj nastaje te odnosa mase i glazbe. Dobivene se spoznaje nadalje uspoređuju i otkrivaju one skrivene sličnosti i bliski stavovi koji na prvi pogled nisu vidljivi. Iznimno važne dodirne točke postaju korporalnost, shvaćanje mase kao gotovo elementarne pojave te zanimljiv međusobni, vrlo često manipulativni, utjecaj glazbe i mase. Zaključno se konstatira da je pojam mase operabilan za određene društvene pojave. U vezi s glazbom daje se prijedlog zamjene koncepta mase s konceptom socijalnih mreža, upravo zbog svoje fleksibilnosti i otvorenosti.