Šifriranje tj. označavanje akorda javilo se u praksi mnogo ranije nego nauka o harmoniji s kojom se ovaj pojam najčešće dovodi u vezu. Pod šifriranjem podrazumijevamo označavanje akorda i (ili) neakordičkih tonova brjevima, slovima ili kombinacijom slova i brojeva, što ovidi o autorima. Prvo šifriranje proizašlo je iz potrebe koju je nalagala praksa baroknog razdoblja. Ono se javlja u generalbasu. Šifre generalbasa poslužile su kao osnova šifri u izučavanju predmeta harmonije. Autori različitih udžbenika različito su šifrirali akorde, a u ovom radu su obrađeni udžbenici Natka Devčića, Diethera de la Mottea, Charlesa Koechlina i Mirosalwa Niziurskog.