Prvi dio rada se osvrće na povijest ideje o "harmoniji sfera", počevši od starogrčke filozofije, preko renesanse i Keplerove 'harmonices mundi' do renesansnog preslikavanja proporcija ljudskog tijela. Posljednji dio rada se odnosi na novije teorije o "harmoniji sfera" koje imaju izvor u frekvenciji planeta, konjunkcijama planeta i zlatnom rezu unutar sunčevog sustava, s osobitim naglaskom na analizu kompozicije nizozemskog skladatleja Joepa Franssensa - "Harmony of the Spheres".