Za Glazbu za žičane instrumente, udaraljke i čelestu možemo reći da je plod Bartokova zrelog stvaralačkog razdoblja, ali ujedno i sažetak njegova dugotrajnog stilskog razvojnog puta. Nezaobilazna je romantičarska karakteristika, kao odraz utjecaja nacionalnih škola iz razdoblja romantizma, inspiracija narodnom glazbom, koja je naročito prisutna u tematskom sadržaju drugog i četvrtog stavka. Također u okrilju romantizma svoje korijene pronalazi i tehnika tonskog slikanja, kojom se Bartok koristi za stvaranje "noćne atmosfere" u trećem stavku. Impresionističke stvaralačke tendencije očituju se u čestoj primjeni cjelostepene ljestvice, superponiranih akorada i akorada s dodanim tonovima. Želja za obnavljanjem, odnosno reinterpretacijom starih oblika pokazuje i stanovita neoklasična razmišljanja.