Udžbenici glazbene kulture temelje se na pogrešnim pretpostavkama. Njihovi autori tretiraju glazbenu nastavu kao tipican „verbalan“ nastavni predmet kao što su povijest i geografija. Glazbena nastava može se usporediti s nastavom likovne kulture i tjelesne kulture gdje nema udžbenika jer su nepotrebni. Pisanje udžbenika na dosadašnji nacin je suvišan posao, jer ako od cijelog udžbenika ucenik može za samostalan rad iskoristiti samo njegov vrlo mali dio, s pravom se pitamo cemu uopce udžbenik za glazbenu nastavu.