| Abstract | Diplomski rad „Srednjovjekovna glazba hrvatskih zemalja u udžbeniku Povijest glazbe Josipa Andreisa (4. svezak) u komparaciji s novim muzikološkim spoznajama“ bavi se usporedbom poglavlja Srednji vijek iz Povijesti glazbe Josipa Andreisa iz 1974. godine s novim muzikološkim spoznajama. Rad donosi stanje istraživanja hrvatske glazbe srednjega vijeka sa svrhom dokazivanja u kojoj je mjeri hrvatski srednji vijek bio zastupljen u radovima koji se bave poviješću hrvatske glazbene umjetnosti i kulture, zatim pregled poglavlja o hrvatskome srednjem vijeku i korištene literature iz Povijesti glazbe Josipa Andreisa te recentna istraživanja i otkrića. Na području hrvatskih zemalja u razdoblju od 11. do 15. stoljeća sačuvano je mnogo rukopisa koji svjedoče bogatstvu različitih utjecaja i karakteristika s područja Europe. Područje sjeverne Hrvatske vezano je uz Zagrebačku biskupiju, ali i za mađarsko područje. Sačuvani i istraženi rukopisi sjeverne Hrvatske sadrže mađarske, talijanske i germanske karakteristike i utjecaje. Područje južne Hrvatske vrlo je bogato sačuvanom srednjovjekovnom glazbenom baštinom, naročito u središtima Osoru, Zadru, Trogiru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru. Rukopisi su uglavnom notirani beneventanskom notacijom, pisani beneventanskim pismom, a nerijetko i nastajali u domaćim skriptorijima. Najvažniji rukopis Istre, dosad nepoznate regije u kontekstu hrvatske glazbe srednjega vijeka, jest „šibenski“ Liber sequentiarum et sacramentarium iz samostana sv. Frane u Šibeniku iz 11. stoljeća. Za hrvatsku srednjovjekovnu povijest glazbe, značajan je i fenomen glagoljaškoga pjevanja čiji su dokazi sačuvani u pisanom obliku kao dokumenti u kojima se spominje pjevanje na narodnome jeziku te sačuvani glagoljaški misali iz 14. i 15. stoljeća. Komparativnim proučavanjem Povijesti glazbe iz 1974. godine i novih muzikoloških spoznaja, uočeno je nekoliko razlika u pristupu građi i sadržaju. Josip Andreis tekst koncipira tematsko-kronološki, a suvremeni autori građu dijele prema povijesno-geografskome području. Dok Andreis u načinu istraživanja literaturi često ne pristupa kritički te su mu u fokusu uglavnom paleografske značajke, nova istraživanja temelje se na proučavanju svih značajki samih rukopisa te na komparativnoj analizi. Nova istraživanja uključuju i revalorizaciju već istraživanih rukopisa, a novi zaključci odnose se na promjenu datacije, provenijencije i tipa liturgijske knjige. Također, nova istraživanja obuhvaćaju i rukopise koje Andreis ne obrađuje jer u njegovo vrijeme nisu bili poznati ili istraženi. |
| Abstract (english) | This paper called "Medieval music of Croatian countries in the handbook Povijest glazbe by Josip Andreis (4th volume) in comparison with new musicological knowledge" presents the state of research of Croatian music of the Middle Ages with the purpose of proving the extent to which the Croatian Middle Ages were represented in works dealing with the history of Croatian music and culture, a review of the Andreis' chapter The Middle Ages and the literature used in it, as well as recent research and discoveries. In the Croatian lands in the period from the 11th to the 15th century, many valuable manuscripts have been preserved, which testify to the richness of various influences from Europe. The area of northern Croatia is connected to the Zagreb diocese but also to the Hungarian area. The preserved and researched manuscripts of northern Croatia contain Hungarian, Italian and Germanic characteristics and influences. The area of southern Croatia has many preserved medieval musical sources, especially in the centers Osor, Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik and Kotor. The manuscripts are mostly notated with Beneventan notation, written in Beneventan script, and often created in domestic scriptories. The most important manuscript of Istria, a hitherto unknown region in the context of Croatian music of the Middle Ages, is the "Šibenik" Liber sequentiarum et sacramentarium from the monastery of St. Frane in Šibenik from the 11th century. For the Croatian medieval History of Music, the phenomenon of Glagolitic singing is also important, the evidence of which has been preserved in documents mentioning singing in the vernacular and preserved Glagolitic missals from the 14th and 15th centuries. A comparative study of the Povijest glazbe from 1974 and new musicological insights revealed several differences in approach. Josip Andreis conceives the text thematically and chronologically, and contemporary authors divide the material according to the historical- geographical area. While Andreis often does not approach the literature critically in his way of research, and his focus is mainly on palaeographic features, new research is based on the study of all the features of the manuscripts themselves and on comparative analysis. New research includes the revaluation of already researched manuscripts, and new conclusions concern changes in dating, provenance, and type of liturgical book. Also, new research includes manuscripts that Andreis does not include because they were not known or researched in his time. |
