| Abstract | U prvom dijelu diplomskoga rada, namjera je studijom slučaja sustavno
prikazati i elaborirati pojmove običaja, tradicije i (pučke) pobožnosti te izložiti
povijesnu pozadinu, prakticiranje i odvijanje pobožnosti Sedam žalosti Blažene
Djevice Marije (Sedam žalosti Marijinih, lat. Via Matris), sastavnog dijela korizmene
glazbene baštine u Bosni i Hercegovini, a potom istražiti i analizirati pripadajuće
pučke napjeve.
Nastanak pučkih pobožnosti prati se iz vremena Srednjega vijeka. Franjevci
na tlo Bosne dolaze u 13. stoljeću i snažno utječu na vjerski i kulturni život, a kultura
društvene zajednice, s druge strane, oblikuje pobožne prakse. Njihovom pravilnom
tumačenju prethodi upoznavanje svega onoga što je tijekom stoljeća utjecalo na
oblikovanje zajednice koja takvu praksu stvara i nosi. Drevni bosanski franjevački
samostani čuvaju vlastite načine prakticiranja pobožnosti, osobito u pogledu
glazbovanja, kao prepoznatljive znakove lokalnog identiteta koji žive i danas. Na
duhovnome polju, u Srednjemu vijeku, vremenu duboke vjere, duhovnosti i cvata
brojnih pobožnosti, misterijskih skazanja, procesija i liturgijskih drama (usp. CarMihec 1997), posebno se razmatralo Isusovo čovještvo – njegova Muka, i
neizostavno nazočna njegova Majka i njene boli za Sinom.
U drugom će se dijelu, pomoću didaktičko-metodičkog pristupa, osmisliti
glazbenopedagoški nastavni model upoznavanja hrvatskog kulturnog i duhovnog
nasljeđa na primjeru pučke pobožnosti Sedam žalosti Blažene Djevice Marije, oblika
koji se prakticira u Kreševu (Bosna i Hercegovina), te skladbe Gospin plač (u
odlomcima) Zorke s. Lujze Kozinović koja je građena razradom melodijskog
materijala napjeva spomenute pobožnosti. Promotrit će se, također, životni put
skladateljice i pedagoginje te njeno mjesto u društveno-povijesnom kontekstu i
skladateljskom krugu 20. stoljeća u Hrvatskoj.
Slijedeći naputke Kurikuluma nastavnih predmeta Glazbena kultura i Glazbena
umjetnost, cilj je iznaći povoljan i metodički opravdan model kojim bi se takav
sadržaj oblikovao i predstavio u nastavi glazbe, poštujući načela sinkroničnosti,
interkulturalnosti, kako bi kasnije sami učenici, svjesni važnosti znanja, sposobnosti,
III vjerovanja i običaja kao kulturnoga kapitala, mogli aktivno sudjelovati u glazbenome
životu i doprinijeti očuvanju, prenošenju, obnavljanju, obogaćivanju i širenju
kulturnog i duhovnog nasljeđa, kao stvaratelji, izvođači i korisnici kulture. |
| Abstract (english) | The first part of thesis systematically portrays and elaborates the concepts of
customs vs. tradition through the case study of popular piety the Seven Sorrows of
the Blessed Virgin Mary (Seven Sorrows of Mary, Lat. Via Matris). The historical
background, practice and performance of Via Matris would be present as an integral
part of the Lenten season’s musical heritage in Bosnia and Herzegovina. Catholic
religion has a deep root in customs of Bosnia; the Franciscans were among the first
monks that came in the 13th century to the region of Bosnia, continuously influenced
regions religious and cultural life. Together with their parishioners over the centuries
Franciscans shaped various devotional practices. At the time, numerous devotions,
processions and liturgical dramas (cf. Car-Mihec 1997) particularly considered life
and death of Jesus and sorrows of his Mother Mary. Nowadays, ancient Bosnian
Franciscan monasteries preserve their own (local) ways of practicing devotion,
especially its distinct musical features. Some of them partially stayed until present
time as a recognizable signs of a local identity.
The second part of thesis endeavors introduce an example of local spiritual
tradition (Kreševo, Bosnia) using a didactic-methodical approach, as a part of the
musical education curriculum. The example of the Kreševo’s Seven Sorrows of the
Blessed Virgin Mary popular piety will be followed by the composition Lamentations
of Mary composed by Zorka Sr. Lujza Kozinović. Abovementioned devotional
melodies or the custom were inspiration for this composition. The life path (career)
of this composer and pedagogue will also be considered, as well as her place in the
socio-historical context and the 20th century composer circle in Croatia.
Following the instructions of Curriculum of Music teaching, the aim is to find
a suitable and methodically valid model that would shape and present such content
in music teaching, respecting the principles of synchronicity and interculturalism.
The possible would result that students themselves, aware of the importance of
knowledge, ability, beliefs and customs as cultural capital, could later actively
participate in musical life and contribute to the preservation, transposition,
enrichment and dissemination of cultural and spiritual heritage |
