U ovome se radu donosi analiza skladbe Slike s izložbe Modesta Petroviča Musorgskog, odnosno, Ravelove orkestracije navedenog djela. Uvidom u notnu građu (oslanjajući se na glasovirski izvornik te na orkestralnu partituru), komparativnom se metodom i analitičkim pristupom uočavaju, razmatraju i tumače instrumentacijski i orkestracijski postupci Mauricea Ravela kojima se (po)služio u kontekstu nastajanja orkestralne partiture. Usto, osobita se pozornost posvećuje formalnom oblikovanju djela (u pogledu organizacije glasovirskoga Ciklusa), ostvarenim glazbenim oblicima (iz aspekta tvorbe stavaka) kao i njegovoj glazbenoj supstanciji; također se promišlja o semantičkom aspektu glazbenoga tijeka te o interpretativnom potencijalu i mogućnostima koja proizlaze iz samoga glasovirskoga izvornika. Zaključno, i Musorgski (vlastitim skladateljskim postignućem) i Ravel (svojom orkestracijom djela) pridonijeli su znatnom pozicioniranju Slika s izložbe unutar standardnoga orkestralnoga repertoara. Ovaj je rad, stoga, tek malen doprinos istraživanju velikoga i složenoga područja, u kojemu se isprepleću skladateljska kreacija i umjetnost (vještina) instrumentiranja i orkestriranja.