Rad se dijeli na slijedeća poglavlja. solo-pjesma kao izražajno sredstvo muzičkog romantizma, hrvatska popijevka u razdoblju ilirizma (1830-1850), Zajčevo doba (1870-1910) i prijelazno razdoblje (1900-1920). Razvojni put koi je hrvatska solo-pjesma prešla od prvih decenija 19. do prvih decenija 20. stoljeća obilježen je utjecajem jednog faktora od presudne važnosti. Taj je faktor opći provincijalistički karakter, koji se - kao posljedica društveno-ekonomskih i geografskih razloga - manifestira u konstantnom zaostatku naše umjetničke muzike za razvojnom linijom evropske muzičke produkcije.