Zagorska popijevka izvire iz narodne duše, ona je narodna umjetnost, to je ono što pripada jednom narodu, a pernosi se od koljena na koljeno. Ona je jednostavna, čisto naivna, vrlo draga, ponekad puna tragike, protkana poukom da se teškoće pretvore u ostvarenu nadu, baš tako kako se osjeća stanovnik zagorskog sela. Zagorski seljak pjeva o vinogradima, bregovima, šumama, žetvi, ljubavi, cvijeću, suncu, kiši, mirisu svježe uzorane brazde, o jeseni, zimi i smrznutim poljima.